uspdrtrenk.hr

Službene stranice udruge

  
  
  

Članci

Intervju sa predsjednikom splitske županijske HVIDRE

Kristijan Petric na sebe je skrenuo pažnju nedavnim vrlo uspješno organiziranim humanitarnim koncertom za Haiti; Hvidra, braniteljska udruga kojoj je Kristijan Petric županijski predsjednik, jedna je od rijetkih splitskih braniteljskih udruga koja na prošlim predsjedničkim izborima nije dala podršku Milanu Bandiću, te jedna od još manje njih u cijeloj državi koja je podržala Jadranku Kosor u vrijeme pokušaja stranačkog puča Ive Sanadera.

Posebni pažnju javnosti i udruga i njezin predsjednik “pokupili” su i uspješno organiziranim humanitarnim koncertom za Haiti, nedavno održanim u prepunoj splitskoj Areni... S Kristijanom Petricem razgovaramo o takvom angažmanu Hvidre, o problemima s kojima se branitelji susreću, iskorištavanju branitelja i njihovih udruga u političke svrhe...

- U Hvidri kao udruzi stradalnika Domovinskog rata jako dobro znamo što znači pomoć u obliku hrane, vode i lijekova. Suosjećamo s narodom Haitija, te izuzetno siromašne države, čiji velik dio populacije čine djeca. S druge strane, nije mi se lako suočavati ni s domaćom svakodnevicom u kojoj jedan član braniteljske udruge pljačka poštu, drugi uzima državni novac, a treći je u nekom sličnom kriminalu.

Nije to slika “pravih” branitelja, niti same Hvidre, koja ima časno ime i čiji bi se svi pripadnici tako trebali i ponašati. Mislim da smo humanitarnim koncertom ipak stvorili nešto realniju sliku o Hvidri kao vodećoj braniteljskoj udruzi. Što se tiče podrške predsjedničkim kandidatima, imao sam i ja svojeg favorita, ali ga nisam isticao javno.

Zašto podržati kandidata koji Lepoj Breni, a ona je svojedobno bodrila naše neprijatelje, četnike, dopušta nastup u Zagrebu, a nakon toga se predstavlja čovjekom branitelja i Crkve?

Kristijan Petric: Nelogično je da su MORH-ovi uredski službenici u pravima izjednačeni s pripadnicima MUP-a i HV-a / Duje Klarić/CROPIX

Objavimo registar branitelja

Što mislite o objavljivanju registra branitelja, odnosno MORH-ove dokumentacije o aktivnim sudionicima rata?

Smatram da se javno treba objaviti tko je što radio u ratu, odnosno da treba objaviti registar branitelja. Potrebno je odvojiti borbeni sektor od ostalih, jer je nelogično da su MORH-ovi uredski službenici u pravima izjednačeni s pripadnicima MUP-a i HV-a.

Imamo li, prema Vašem mišljenju, nerealno velik broj braniteljskih udruga?

Ima ih toliko puno da im se ni broja ne zna. Još nam samo fale udruge ranjenih u lijevu i udruge ranjenih u desnu nogu. Milan Bandić je dobio podršku, čini mi se, 172 udruge. Predlažem da se čitav postojeći sustav reorganizira na dvije udruge: stradalnika i veterana.

U prvu skupinu bi spadali vojni invalidi, udovice i roditelji poginulih, a u drugu – veterani i dragovoljci, uključujući i maloljetnike, kojih je također bilo. Sad postoje posebne udruge, primjerice oboljelih od PTSP-a, a može ih se svrstati u vojne invalide, dakle stradalnike. Nije li glupo pričati o “veteranima” koji su mobilizirani 1995. i u ratu proveli par tjedana?

Ilustracije radi, u ratu sam bio od početka do kraja, ranjen sam na mjestu koje je bilo desetak kilometara duboko u neprijateljskom teritoriju, ali danas imam isti status kao netko tko je slomio nos u padu s kreveta. Država je to mogla lako riješiti - ljudima koji su bili svih pet godina u ratu priznati 20-postotnu invalidnost, a ne da ljudi trče od psihologa do psihijatara i proglašavaju se ludima ne bi li dobili tih 20 posto invaliditeta.

Politika je kriva za ogroman broj udruga - kao i za znatno preuveličan broj branitelja - uglavnom formiranih da bi određenim strankama davale potporu na izborima. No, ni uza sve te puste udruge, često nema nikoga tko bi javnosti artikulirao stav branitelja o nekom problemu.

Nedavnom pokušaju dovođenja u Split Kristijana Golubovića - deklariranog pripadnika kriminalnog miljea, osobe koja je u više navrata paradirala s četničkom kokardom na glavi - nije se protivila ni jedna braniteljska udruga osim Županijske Hvidre.

Da se ne bismo krivo razumjeli, nije problem njegovo državljanstvo ili nacionalna pripadnost, nego ono što je radio. Ne može se stavljati u isti koš Zdravka Čolića, Partibrejkerse ili Ekatarinu Veliku, koja nažalost neće nikada doći, s Lepom Brenom, Kristijanom Golubovićem, Cecom ili Borom Đorđevićem.

Gadljivi političari

Mislite li da je moguće - i na koji način - depolitizirati braniteljske udruge?

Članovi braniteljskih udruga osobe su iz raznih političkih stranaka jer je političko opredjeljenje stvar osobnog izbora, no kroza same udruge ne bi trebalo protežirati ni jednu političku opciju. Osobno mi je gadljivo gledati političara, bilo kojeg, kada stavlja vijence na grobove branitelja, a tako razmišlja i velik broj mojih suboraca.

Političari su nas i doveli u situaciju u kojoj jesmo. Sve se, kao, radi u ime, ili za dobrobit branitelja, a kada nekom treba stvarno pomoći, onda političara nema nigdje. Nećete mi vjerovati koliko sam puta bio u situaciji telefonski moliti za donaciju potrebnu za kupnju običnog nadgrobnog vijenca.

Godišnji budžet naše udruge je, inače, 50 tisuća kuna, a u udruzi svi radimo volonterski. Doduše, moram kazati kako nam Županija uvijek izlazi ususret. Braniteljske udruge se, dakle, ne bi trebale baviti politikom, a je li to moguće – sve je moguće, a jednom se ionako mora uraditi.

Jadranka Kosor, današnja premijerka, prethodno je vodila Ministarstvo branitelja. Kako ste surađivali?

Imam vrlo visoko mišljenje o prvoj ministrici, premda smo se upoznali u konfliktnoj situaciji, gotovo pa u svađi.

Napao sam bio njezino tadašnje ministarstvo oko slučaja jednog našeg člana zarobljenog u Hrvatskoj Kostajnici i odvedenog u logor Manjača, a do 2007. nije bio riješio ni invalidnost, ni mirovinu... ništa. Svakako, otada imamo odličnu suradnju. Zbog toga smo je i podržali u vrijeme pokušaja stranačkog puča Ive Sanadera.

Zašto uopće podržavati čovjeka koji je bez objašnjenja pobjegao s dužnosti, a narod ga je izabrao, te se nakon nekog vremena, ponovno bez objašnjenja, želi vratiti? Što bi se dogodilo da smo mi ranjeni iz 91. ili 92. napuštali položaje? Nije se nitko tada išao boriti zbog toga da bismo danas imali političare u raznim upravnim i nadzornim odborima, neke istovremeno i na više takvih funkcija.


Objavio: slobodnadalmacija.hr